Povijest

Prapovijest

Bogati arheološki nalazi na cijelom području otoka Korčule, a posebno u špiljama, od kojih se izdvaja Vela spila pokraj Vele Luke, svjedoče o razvijenosti prapovijesnih kultura od paleolitika do brončanog doba te o pomorskoj povezanosti ondašnjih stanovnika s drugim dijelovima Sredozemlja. 

Prvi poznati stanovnici Korčule su Iliri. Premrežili su otok brojnim utvrdama – gradinama na uzvišenjima i stvorili komunikacijsku mrežu. Najpoznatiji ilirski lokalitet na otoku Korčuli je kasnoželjeznodobna nekropola gradinskog naselja Kopila pokraj Blata, na zapadnom dijelu otoka. Grobni nalazi importirane helenističke keramike, staklenog, jantarnog i metalnog nakita, oružja i dijelova odjeće datiraju od sredine 4. do kraja 1. stoljeća pr. Kr. , a neki arheološki pokazatelji upućuju na naseljavanje Kopile još od 7. stoljeća pr. Kr.  Nedavno započeta arheološka istraživanja željeznodobnog naselja na lokaciji U Stine na području sela Žrnova ukazuju na postojanje značajne i organizirane ilirske zajednice na istočnom dijelu otoka. Nadzirala je važnu pomorsku rutu – Pelješki kanal, a arheološki nalazi govore i o helenističkom utjecaju i kontaktima.

6. stoljeće pr. Kr.

Otok Korčula izlazi iz povijesne anonimnosti prodorom prvih grčkih kolonizatora. Označili su ga imenom Korkyra Melaina – Crna Korkira zbog dojmljivih gustih šuma. Najraniji kontakti s ilirskim stanovništvom potaknuti su trgovinom, ali i trajnim  grčkim interesom za životnim resursima, prije svega obradivom zemljom, pašnjacima i šumama te povoljnim položajem. Grčka prisutnost osnažena je naseljavanjem važnih uporišnih lokaliteta. Kolonizacija istočne obale Jadrana odvijala se u tri faze, od kojih na Korčuli bilježimo dvije. Arhajska faza datirana je u 6. stoljeće prije Krista, a dovodi se u vezu s Grcima iz grada Knida u današnjoj Turskoj. O njoj saznajemo posredno, iz pisanih izvora, dok sigurnih arheoloških potvrda njenog položaja nema.

3. stoljeće pr. Kr.

Lumbardska psefizma

Mlađu grčku naseobinu materijalni dokazi datiraju u 3. stoljeće prije Krista i smještaju na tlo Lumbarde. Ključni nalaz je kameni natpis poznat pod nazivom Lumbardska psefizma. Riječ je o ugovoru između pridošlih grčkih naseljenika i ilirskih starosjedilaca, odnosno o odluci skupštine o osnivanju grada, podjeli zemlje među naseljenicima, te sporazumu o suživotu. Grčki kolonisti su stigli s otoka Isse, današnjeg Visa i obzidali grad na temelju prethodnog dogovora s predstavnicima lokalnih Ilira. Ovaj natpis, slučajno pronađen krajem 19. stoljeća u Lumbardi, ujedno je i najstariji pisani spomenik na hrvatskome tlu. Od ostalih nalaza izdvaja se antička cisterna na Koludrtu, te fina keramika koja se čuva u Gradskom muzeju Korčula. Iako značajna, isejska naseobina u Lumbardi nije bila dugog vijeka.

229 pr. Kr.

Corcyra Nigra ili Crna Korcula
dolazi po prvi put pod vlast Rima kojemu smetaju uspješni gusarski poduhvati ilirskih plemena u Dalmaciji, te protiv njih ratuje s promjenljivim uspjehom.

Oko 180. godine pr. Kr.

Otok Korčula se spominje kao važno uporište Ilira protiv Rimljana (Tit Livije, Ab urbe condita, XL, 42.)

34-35 pr. Kr.

Rimski vojskovođa Oktavijan – kasniji car August – napada ilirsku Korčulu, zauzima je, te ubija ili prodaje u roblje sve stanovništvo otoka. U doba cara Augusta prestaje postojati ilirska država, a istočna obala Jadrana ulazi u rimsku pokrajinu Illyricum.

476.

Propast Zapadnog Rimskog Carstva, a Korčula 480. dolazi pod vlast Teodorika, kralja Istočnih Gota.