U prizemlju zvonika katedrale Sv. Marka se nalazi "Pieta" Ivana Meštrovića, te kip Isusa Otkupitelja Frana Kršinića.
Do ulaznih vrata u sakristiju, nalazi se statua svetog Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, također rad Ivana Mestrovića te reljefi blaženika Alojzija Stepinca ( Kerdić ), Majke Tereze, Marije Propetog Petković i Ivana Merca ( A. Lozica).
Na ulazu u sakristiju reljef je svetog Mihovila, krasan je gotički rad nepoznatog umjetnika (14./15.st.).

Glavna gradska ulica vrlo pravilno presijeca grad na istočnu i zapadnu polovicu, te pokrajnje ulice što idu do gradskih zidina i neodoljivo podsjećaju na riblju kost.
Ovakav savršen plan grada poštuje teren na kojem se nalazi i omogućuje idealne uvjete života, a posebno dobro organiziranje obrane grada od napadača.

Svjetski putnik, istraživač, putopisac, carski emisar, Marko Polo rođen je 1254.godine u Korčuli.
Obiteljska kuća Polovih u Mlecima je nestala i ustupila mjesto kazalištu, a u Korčuli se sačuvala rodna kuća, kao i uspomena na velikog Marka. Obitelj Depolo danas je još jedna od najstarijih korčulanskih obitelji.

Iznad ulaznih Kopnenih vrata nalaze se dva simbola korčulanske povijesti:
- ploča s krilatim lavom Svetoga Marka kao simbola vladavine Mletačke Republike,
- te spomen-ploča o 1000-godišnjici krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava.

Gradski muzej u palači Gabrielis (16.stoljeće) prikazuje posjetiteljima život stare Korčule.
U prizemlju je izložena 'Lumbardska psefizma' - natpis u kamenu, nađen u Lumbardi, koji opisuje osnutak grčkog grada u 4. st. prije Krista.
Kraći natpis opisuje prethodno sklopljen ugovor grčkih doseljenika s otoka Issa ( otok Vis ) s domaćim ilirskim poglavicama, zatim obvezuje sve doseljenike na bezuvjetnu odanost, te završava popisom 180 doseljeničkih obitelji.

Mletački dužd Petar II Orseolo osvaja Korčulu i počinje period mletačke vlasti koja se sve do 1420 g. izmjenjuje s razdobljima vlasti hrvatskih, hrvatskougarskih, zahumskih i bosanskih vladara.
1214 - nastanak "Statuta grada i otoka Korčule" - "Statuta et leges civitatis et insulae Curzolae" - zakonika o životu i upravljanju gradom i otokom Korčulom, te pravnog temelja autonomije korčulanske komune.

Povijesno središte otoka sagrađeno je na malom poluotoku što sužava prolaz izmedju otoka i kopna na svega 1270 metara. Upravo je mogućnost nadzora plovidbe galija i jedrenjaka istočnom obalom Jadrana na ovome mjestu bilo razlogom postanka gradića-tvrđave što je za razne gospodare činio tu važnu službu.
U obliku u kojem ga danas vidimo razvija se naglo od 13. stoljeća, od godina nastanka Statuta, dolaska kneževa Zorzija, stoljeća Marka Pola.
Zidine i kule su od tih doba sve više i jače, a kuće i crkve su sve više i udobnije.

1871. započelo je rušenje zidina i kula. Naime 1863. godine Ministarstvo rata iz Beča izvještava općinsku upravu da joj kule i zidine kao nepotrebne vraća na raspolaganje, te da više troškove održavanja istih neće snositi.
Na ovo je vijeće odgovorilo rušenjem najvećeg dijela gradskog zida osim južnog dijela, te rušenjem triju kula.
Izmedju kule Zakrjan i Rampade ( moderno ime za ostatke Kule Svih svetih iz 1493.) nalazile su se još dvije kule porušene u 19. stoljeću: kula Parilo i Kula novih vratiju.
Na samoj Rampadi vidljivi su danas zidovi i temelji starije kule - Mala kula Svih svetih - porušene 1879 godine.

Istočna ulica 'Ulica javne dobrotvornosti' je jedina korčulanska ulica bez stepenica, te je često nazivaju Ulicom mislilaca.
Njoj nasuprot, prema zapadu, ide jedina korčulanska privatna ulica. Njome je gradski knez ulazio s trga u svoj dvor ili se spuštao sve do samog mora i privatnog veza gradske galije što je njemu bila na raspolaganju.
Loggia "Loža" iz 1548. godine - stoljećima jedina građevina van gradskog zida, a imala je vrlo raznolike namjene - od policijske i carinske nadzorne postaje do putničke čekaonice i turističkog ureda.

Hotel Korčula građen je već 1871. kao kavana u vrijeme kada se prišlo rušenju zidina i kula, a od 1912. postoji kao prvi moderni korčulanski hotel.
Posebna atrakcija hotela "Korčula" jesu zalasci sunca promatrani s hotelske terase, a naročito u rano ljeto kada sunce zalazi u sredini kanala.

Jedno od najznačajnijih umjetničkih djela koja se čuvaju u Opatskoj riznici je poliptih "Bogorodica s djetetom i svecima" slikara Blaža Jurjeva Trogiranina.
Blaž Jurjev Trogiranin (?-1450) najznačajnije je ime hrvatske gotike, a u Korčuli boravi od 1431. do 1435. slikajući za korčulanske crkve i podučavajući crtanje i slikanje.

Od grada Korčule, put uz more nastavlja se prema Glavici svetoga Antuna po kojoj je taj dio grada dobio i svoje ime: Sveti Antun.
Na vrhu Glavice do kojeg vode 101 kamene stepenice i drvored čempres, nalazi se crkva Sv. Antuna i pustinjački stan iz 1420. godine, s reljefima Sv. Antuna Padovanskog i Sv. Antuna Pustinjaka.
Drvored i stubište uredio je biskup Španić krajem 17. stoljeća, a u crkvi je zatim 1707. i pokopan.

Korčulanski tradicionalni kolači su cukarini, klašuni, hrustule i prikle ('pršurate'), te vrlo ukusna 'rozata' (creme caramel).
Na Uskrs se na cijelome otoku peku tradicionalni uskrsni slatki kruhovi 'sirnice', u Čari, Smokvici, Blatu i Veloj Luci na Sve svete prigodni kruh 'lumblija', a u gradu Korčuli na svetog Martina 'lojenica'.